Kada je Džoj Milne, penzionisana medicinska sestra iz Škotske 2012. godine objavila da je godinama pre dijagnoze posumnjala da njen muž ima Parkinsonovu bolest jer je osetila čudan, mošusni miris na njegovom telu, postala je prava svetska senzacija.
Iako je njen slučaj izazvao veliku skepsu kod lekara, svi testovi u kojima je Džoj učestvovala su pokazali da ona zaiste može nepogrešivo da odredi koja osoba ima Parkinsonovu bolest.
U prethodnih 10 godina, mnogo više pažnje je posvećeno identifikovanju različitih mirisa koje naše telo emituje.
Novi miris može da znači da se nešto promenilo ili da nešto nije u redu u telu.
Danas naučnici rade na tehnikama sistemskog otkrivanja tih "mirisnih biomarkera", koji bi mogli da ubrzaju dijagnostikovanje raznih stanja. Ključ za njihovo otkrivanje možda je sve vreme bio bukvalno "ispred nosa".
Kateryna Onyshchuk/Shutterstock
- Ludim se od činjenice da ljudi umiru, a mi im guramo igle u telo kako bismo otkrili da li imaju rak prostate, iako je signal već izvan tela i psi mogu da ga otkriju - kaže fizičar Andreas Meršin, koji sa svojim timom razvija robotski nos za dijagnostikovanje bolesti na temelju mirisa.
Postoje bolesti koje proizvode toliko prepoznatljiv miris da ih može osetiti većina ljudi. Zadah ili koža osoba obolelih od dijabetesa, koje prolaze kroz hipoglikemijsku epizodu, mogu da imaju voćni ili "miris trulih jabuka" zbog nakupljanja kiselih veza ili ketona u krvi. Oni nastaju kada telo metabolizuje masti umesto glukoze.
Osobe s bolestima jetre mogu da ispuštaju ustajali ili sumporni miris kroz dah ili mokraću. Takođe, miris amonijaka ili "ribe/urina" iz daha može da bude znak bolesti bubrega. Neke zarazne bolesti takođe imaju karakteristične mirise.
Slatkast miris stolice može da upućuje na koleru ili bakterijsku infekciju. Tuberkuloza može da dovede do toga da dah miriše neprijatno, poput ustajalog piva, a koža poput mokrog kartona ili salame, prenosi 24sata.
Komentari (0)