Deca upijaju mnogo više nego što odrasli misle. I kada izgleda da se igraju ili ne slušaju, njihov um registruje ton glasa, emocije i poruke koje roditelji razmenjuju. Stručnjaci upozoravaju da razgovori odraslih oblikuju detetov pogled na svet, osećaj sigurnosti i način na koji će kasnije komunicirati sa drugima. Zato postoje teme koje bi trebalo ostaviti za trenutke kada dece nema u blizini.
Svađe i međusobne optužbe
Nema ništa uznemirujuće za dete kao glasna rasprava između roditelja. Vika, uvrede i međusobne optužbe kod dece mogu da izazovu strah, teskobu i osećaj krivice, jer često pomisle da su upravo ona razlog sukoba.

freepik
Osim toga, takvo ponašanje može ih naučiti da je agresivna komunikacija normalan način rešavanja problema. Psiholozi savetuju da roditelji nesuglasice rešavaju kada su deca zauzeta, u školi ili na spavanju, kako bi razgovor bio smireniji i konstruktivniji.
Finansijski problemi
Razgovori o dugovima, troškovima i neizvesnosti mogu ozbiljno uznemiriti dete, koje takve teme ne razume u potpunosti. Kada čuje brigu oko novca, dete može steći osećaj nesigurnosti, čak i ako objektivna opasnost ne postoji. Umesto toga, stručnjaci preporučuju da roditelji deci pruže osećaj stabilnosti i objasne situaciju jednostavno i u skladu s njihovim uzrastom. Na primer, da porodica trenutno mora da štedi da bi kasnije nešto kupila. Na taj način deca uče odgovornost bez osećaja straha.
Kritika i ogovaranje drugih
Ako deca često čuju kako roditelji negativno komentarišu druge ljude, bilo da su to rođaci, komšije ili učitelji, mogu zaključiti da je ogovaranje prihvatljivo. Takvo ponašanje podstiče predrasude i smanjuje empatiju. Umesto toga, korisno je pokazati da se različitost mišljenja može izraziti pristojno i bez vređanja, jer deca najbolje uče iz primera svojih roditelja.
Roditelji su prvi i najvažniji učitelji životnih vrednosti. Svaka reč izgovorena pred detetom oblikuje njegov karakter i način na koji će sutra razgovarati sa svetom.
Komentari (0)