Nakon što je tog petka uveče izašla sa prijateljima, Aleksandra Bouls (34) se probudila u subotu ujutru sa jezivom glavoboljom, ali mislila je da se radi samo o jakom mamurluku. Međutim, bolovi su postali sve jači i četiri dana kasnije je doživela moždani udar.
Aleksandra, koja je imala samo 23 godine kada joj se život drastično promenio, kaže da je glavobolja koju je osetila posle izlaska bila neizdrživa, kao i da je imala utisak da joj "pola glave nedostaje".
Nikada nije bila ljubitelj lekova protiv bolova, pa je uprkos jakom bolu u glavi i mučnini nastavila sa svakodnevnim aktivnostima.
Do nedelje, Aleksandra je i dalje osećala jak bol u glavi i počela je da sumnja da je problem u alkoholu. U utorak, nakon što je ponovo povratila, njena situacija je postala ozbiljna i njena majka je zvala Hitnu pomoć.
Kada su lekari stigli, rekli su njenoj majci Karen da idu direktno u bolnicu Queen’s u Eseksu, koja ima najbolji neurološko odeljenje.
- Kada su to rekli, moja mama je znala da je nešto ozbiljno. Bila je veoma zabrinuta, ali i praktična - rekla je Aleksandra.

Shutterstock
Njene slutnje je potvrdio CT skener, i doktori su joj objasnili da ima veliki krvnu ugrušak i krvarenje u levoj strani mozga.
Aleksandra je saznala da je imala moždani udar, a lekari su kasnije pretpostavili da je uzrok mogla biti kombinacija korišćenja kontraceptivnih pilula, steroida i povratka sa dugog leta.
- Lekari su rekli da ne mogu da leče ugrušak i krvarenje u isto vreme i da će morati da urade operaciju na mozgu ako krvarenje ne stane do petka. Srećom, krvarenje je prestalo, a ja sam počela da uzimam lekove za razređivanje krvi. Međutim, zbog šloga nisam mogla da govorim, pišem ili čitam - objasnila je ona.
Bili su potrebni meseci da se oporavi.
- Šetala sam s mamom po krugu bolnice i vikala sam bilo koje reči koje sam mogla da pročitam na posterima. Tokom naredna dva meseca, polako mi se vraćala sposobnost govora - ispričala je jednom prilikom.
Godinu dana nakon udara, mogla je normalno da govori i ponovo je počela da se bavi sportom.
Danas, 10 godina kasnije, Aleksandra radi u porodičnom kafiću i nastavlja sa svakodnevnim životom, ali je svesna da će zauvek ostati na lekovima za razređivanje krvi, prenosi Metro.
Komentari (0)