I dalje traje polemika o tome do koje godine dete treba da spava u krevetu ili sobi sa roditeljima. Stručnjaci preporučuju rano osamostaljivanje i upozoravaju na opasnost od prevelike emotivne zavisnosti, posebno kada se dete ne odvaja od tzv. "mamine suknje". Međutim, jedno su teorije, a drugo je život.
Glumica Ališa Silverstoun izazvala je buru komentara kada je priznala da njen sin od 13 godina još uvek spava sa njom. Mnogi su to osudili, ali ja sam se zapitala - zašto? Moj sin ima 13 godina i iako znam da mnogima to neće biti po volji, srećna sam što i dalje ponekad spava u mom krevetu.
Tokom raspusta ili vikendom, on jedva čeka da "izbaci" tatu iz spavaće sobe, kako bi spavao sa mnom. Da, jedinac je. Da, razmažen je. I ne, meni to ne smeta. Oduvek sam činila ono što sam smatrala da je najbolje za njega, kao i svaka majka.
Sledeće godine puni 14, ali još nije emotivno zreo. Dečaci, znamo svi, sazrevaju sporije od devojčica. I tako, moj sin i ja imamo naše male večernje rituale koje oboje s nestrpljenjem čekamo. Pravilo je da niko ne sme da zaspi dok oboje ne legnemo. Kad se pogase svetla prvo sledi grljenje. Dug zagrljaj, bez reči. Onda polušaptom izgovorena molitva. Još jedno grljenje. Zatim kratka retrospektiva dana, a onda zajedno tonemo u san.

Privatna arhiva
Ponekad se probudim nenaspavana, jer on nekako uvek završi na mom jastuku, gurajući me na ivicu kreveta. Jednom sam mu to prigovorila, a on mi je, sav ozbiljan, rekao: „Pa šta ću kad te volim.“ Samo sam se nasmešila. Kako da mu kažem "ne"?
Mnogi će reći da je vreme za distancu, za "čeličenje", da ga učim samostalnosti. I hoću, kad bude vreme. Ali iskreno, da li ste ikad videli tinejdžera od 18 koji još spava sa mamom? Ja nisam. Biće vremena za ozbiljnost života, za distance, za realnost odraslih.
Dokle god želi da bude moj dečak, moj Petar Pan, vrata moje sobe i mog srca su mu širom otvorena. Budući da je letnji raspust počeo, naš let u Nedođiju kreće ponovo večeras.
Komentari (0)