Priča jednog mladića koji je kao 18-godišnjak napustio dom i otišao da radi u inostranstvo potresla je mnoge. Kada se nakon prvog odlaska vratio kući, na aerodromu ga je dočekala majka. Žena je stajala i čekala svog jedinca uplakana, presrećna i puna čežnje. Zagrlila ga je svom snagom, ne sluteći da će taj iskaz ljubavi njega povrediti.
- Znam da me voliš, mama, ali me sramotiš kad me tako grliš pred svima. Nisam više dete, nema potrebe da me grliš, pogotovo ne javno - rekao joj je on tada.
Te reči duboko su je pogodile. Ipak, šest godina kasnije, sada već kao 24-godišnjak, ponovo je odlazio iz zemlje. Majka je i ovog puta došla da ga isprati, ali ovog puta nije ga zagrlila. Samo mu je, okrećući leđa i sa suzama u očima rekla: "Pazi na sebe, sine moj."
Kada se sledeći put vratio, majke više nije bilo na aerodromu. Kada je stigao kući, srušio se pod teretom bola. Ušao je u stan i sve prostorije su bile prazne. U njemu nije bilo toplo, niti ga je sačekala domaća kafa, uz ratluk i ručak. Najviše od svega mu je zasmetalo, nije bilo nikog da ga dočeka, nikog da ga zagrli.
Naime, njegova majka je, dok je on bio odsutan, preminula. Nije želela da ga svojom brigom dodatno opterećuje, pa mu nikada nije ni rekla. Umesto nje, kod kuće ga je sačekao buket uvelog cveća i jedno pismo.
shutterstock.com
Otvorio ga je i pročitao.
- Sine moj, kada sam te pre šest godina zagrlila, plakala sam od radosti. Ali sada, dok čitaš ove redove, ja sam već u grobu jer me bolest savladala. Plakala sam i kada sam ti okrenula leđa jer nisam htela da te osramotim, ali sam znala da je to bio poslednji put da te vidim. Volim te i uvek ću biti uz tebe. Samo pogledaj gore, znaćeš da sam tu. Mašem ti sa jedne zvezde. Uvek te voli i grli, tvoja mama - pisalo je.
Momak je seo, stegao pismo blizu grudi i dugo ga tu držao, gušeći se u suzama.
Ova priča podseća sve nas da cenimo roditelje dok su još s nama. Zastanite na trenutak. Pozovite svoju majku. Zagrlite je. Možda joj je baš danas to najpotrebnije.
Komentari (0)