Postoje trenuci kada nam život oduzme sve što volimo, sve što znamo i sve čime se ponosimo. U tim momentima mislimo da nema izlaza, da je sve gotovo. Ali upravo tada, u tišini i mraku, može da se rodi najveća snaga, snaga da izdržimo i preprodimo sve prepreke.
Takvu borbu je prošao Džejk Hendel iz Bostona, čovek koji je čuo najgoru moguću prognozu koja je samo čekala da se "ostvari", rečeno mu je da se njegov život polako završava usled retke bolesti od koje se godinama lečio. Ipak, njegova priča pokazuje da čak i kada izgleda da nema puta, postoji bar jedan korak koji vas može vratiti u život.
Džejk je bio kao i svi mi, običan čovek koji se bavio kuvanjem i bio je jako uspešan u svom poslu. Živeo je život punim plućima, sve dok ga nije pogodila retka bolest, akutna toksična leukoencefalopatija. Lekari su prognozirali najviše šest meseci života. Njegovo telo je ubrzo otkazalo poslušnost, nije mogao da govori, pomeri ruku, pa čak ni da trepne.
Shutterstock/Anan Kaewkhammul
Bio je zarobljen u sopstvenom telu, i svi su mislili da ga nema, ali on je sve čuo. Svaku reč, svaku odluku, čak i kada su se raspravljali o tome da li da ga isključe sa aparata.
Posle deset meseci potpune nepokretnosti, došao je trenutak koji je sve promenio. Jedan lekar je primetio njegovo suptilno treptanje. Bio je to njegov način da kaže "Vidite, još sam ovde!" Od tog dana, svaki mali pokret bio je pobeda. Naučio je da komunicira treptanjem, zatim pomoću table sa slovima, a vremenom i da pomera ruke, sedi, i hoda uz pomoć hodalice.
Danas, nekoliko godina kasnije, samostalno se kreće uz štap i radi na aplikaciji koja pomaže ljudima sa invaliditetom. Svima koji se susreću sa sličnim problemima ili prolaze kroz težak period u svom životu poručio je samo jedno.
- Čak i kada ti kažu da je sve gotovo, to ne znači da jeste. Tvoje pravo vreme možda tek počinje - izjavio je Džejk Hendel.
Ova poruka je podsetnik da život vredi živeti, bez obzira koliko mrak bio gust. Ponekad, dovoljan je jedan "treptaj" da sve krene ispočetka.
Komentari (0)