Samohrana majka iz Škotske suočila se sa dijagnozom koja joj je zauvek promenila život. Ejpril Tejt radila je kao vaspitačica, kada je 2018. godine zaboravila ime deteta o kojem je brinula. U tom trenutku imala je 52 godine i pomislila je da su problemi sa pamćenjem posledica hormonalnih promena. Pretpostavila je da je reč o "moždanoj magli" karakterističnoj za menopauzu. Ipak, kada je to pomenula lekaru, odmah ju je uputio na dodatna ispitivanja, piše Pipl (People).
Usledio je šok, snimak mozga je otkrio da Ejpril ima tumor. Iako nije bio zloćudan, nalazio se duboko u delu mozga koji kontroliše koordinaciju, pokrete i osnovne životne funkcije poput disanja. Reč je o retkom i sporo rastućem tumoru nazvanom posterior falcine meningiom, koji se nalazi na veoma nezgodnom mestu za operaciju.
- Kad su mi rekli da imam tumor na mozgu, prvo sam pomislila da ću umreti. Ukočila sam se od straha. Samohrana sam majka, a moja ćerka Ebi je tada još bila tinejdžerka. Samo sam mislila na to da možda neću biti uz nju - ispričala je Ejpril.
Ne samo da je zdravstveno bila ugrožena, izgubila je i prihode jer je, kao samozaposlena, morala na bolovanje. Lekari su je stavili pod režim posmatranja i čekanja, uz redovna snimanja kako bi se pratilo stanje tumora.
- U početku se nije mnogo menjao, ali je bilo zastrašujuće živeti sa tolikom neizvesnošću. S vremenom sam se prilagodila - rekla je.
Shutterstock
Međutim, krajem 2022. godine usledile su loše vesti - tumor je počeo da raste, pa je morala na svakodnevnu radioterapiju.
- Svakog dana sam odlazila na zračenje. Tretmani su bili kratki, ali iscrpljujući. Nosila sam specijalnu masku kako mi se glava ne bi pomerala. Bilo je klaustrofobično i intenzivno... Zatvarala sam oči, slušala muziku i pokušavala da ostanem smirena. Najteže je bilo čekanje rezultata, neizvesnost da li je tretman uspeo - priznaje Ejpril.
Na sreću, terapija je donela rezultate. Iako i dalje ide na redovne kontrole, vratila se poslu, fizički je aktivna i ove godine je čak istrčala humanitarnu trku na pet kilometara. Aktivno učestvuje i u prikupljanju sredstava za istraživanje tumora mozga u Škotskoj.
- Najviše me šokira to koliko se malo sredstava izdvaja za istraživanje tumora mozga. To mora da se promeni. I dalje imam nešto u mozgu što tamo ne bi trebalo da bude i to se može promeniti u bilo kom trenutku. Brinula sam se i o tome kako će to uticati na nove veze, nisam želela da budem teret. Ali, svi mi zaslužujemo da živimo punim plućima, da volimo i budemo voljeni - zaključila je.
Komentari (0)