Posao medicinskih sestara je zahtevan i vrlo stresan posebno ako rade u Urgentnom centru gde im dolaze najgori pacijenti. Tu stižu žrtve saobraćajnih nesreća, pijanci, žrtve pucnjave, trvovanja, ma svih mogućih stanja i zdravstvenih problema.
Sara radi u Urgentnom centru poznate londonske bolnice već više od 10 godina. Kako je ispričala, zaista se nagledala svega i svačega, ali od svih slučajeva jedan pamti kao najgori. Kako je rekla bila je noć kada im dolazi najviše pacijenta i povređenih u saobraćajnoj nesreći.
- Do mene je stigao čovek u srednjim godinama koga je tehničar na prijemu smestio u invalidska kolica jer nije mogao da hoda od bolova u stopalu. Bila je to jedna od onih noći kad ne znam gde ću pre, pa sam ga smestila u ćošak jer nije bio životno ugrožen. Posle pola sata sam shvatila da i dalje sedi u invalidskim kolicima u ćošku dok mu se lice grčilo od bolova. Kad sam prišla i upitala ga o čemu se radi, samo mi je rekao da ima neizdržive bolove u desnom stopalu - ispričala je Sara.
Shutterstock/PeopleImages.com - Yuri A
Odmah ga je uvela kod dežurnog lekara, ali kad je krenula da mu skine patiku muškarac je vrisnuo.
- Mislila sam da ga je zabolelo stopalo, ali on nije dozvoljavao da mu skinem patiku. Tražio je da ga doktor pogleda tako preko obuće, što nije dolazilo u obzir. Iznervirani lekar je zahtevao da mu odmah skinem patiku ili da ga pošaljem kući. Kad sam skinula obuću, umalo mi nije pozlilo. Nikad tako nešto u životu nisam videla ništa slično, došlo mi je da ispovraćam creva - iskrena je bila ona.
Prema Sarinim rečima, uzasan smrad je ispunio prostoriju, a šokirani lekar je odmah otvorio prozor. Ispostavilo se da pacijent mesecima nije skidao čarapu sa noge. S njom je spavao, hodao, čak se kupao. Tkanina je bukvalno počela da urasta u nogu, pa su morali da je "sastružu" sa njegovog stopala koje bilo u ranama.
- Imao je gnojne rane po stopalima koje su užasno smrdele! Nikad u životu tako nešto nisam videla. Prsti su mu bili slepljeni i prekriveni gljivicama, a njegovi nokti su bili toliko dugački i zakrivljeni da su ličili na kandže. Nije ni čudo što nije mogao da hoda - iskrena je bila Sara.
Ovo je bio sam jedan detalj iz njene karijere i samo jedan od pacijenta koje svakodnevno sreće i pokušava da im pomogne. Kad sledeći put budete otišli kod lekara i primetite nervoznu medicinsku sestru nemojte joj zameriti. Ko znašta je sve morala da gleda i istrpi kako bi pomogla pacijentima.
Komentari (0)