Marija P. iz Rusije imala je teško detinjstvo. Sa samo pet godina odbacila ju je majka, oca nikad nije upoznala, pa je završila u sirotištu. Ona je svoju bolnu ispovest podelila na Redditu, koja je rasplakala na stotine ljudi. Njene reči seku kao žilet.
- Kada sam bila dete nisam bila potrebna nikome. Sećam se tog perioda mog života, iako postoje trenuci koje uporno pokušavam da zaboravim, ali ne mogu. Najužasnije sećanje je ono kada me je majka ostavila samu u prodavnici. Imala sam samo pet godina - počela je svoju ispovest Marija.
Kako je ispričala, majka je nikad nije volela i otkad pamti bila je hladna prema njoj kao da ju je kažnjavala za nešto.
- Jednog dana smo zajedno krenule u prodavnicu, nakon što sam joj se požalila da sam gladna. Zlobno me pogledala i rekla: “Upropastila si mi život!” Nakon toga mi je oštro naredila da je sačekam kod frižidera sa sladoledima, okrenula se i otišla. Stajala sam i čekala, ali se ona nije vratila - dodala je ona očajna Marija.
Uplašena kao i svako dete počela je da plače.
- Prišao mi je nepoznat čovek i ponudio se da mi kupi štrudlu sa makom u koju sam dugo zurila. Nikad neću zaboraviti ukus maka i suza koje su mi se slivale niz lice. Ni danas ne mogu da podnesem slatkiše, posebno štrudlu sa makom, jer me njen ukus podseća na najgori dan u mom životu - dan kad me je ostavila rođena majka - dodala je Marija.
![](/data/images/2025-02-12/55008_shutterstock-1711020646_fxl.jpg?t=1739887910)
Shutterstock
Devojčica je smeštena u sirotište. Nadala se da će majka uprkos svemu doći po nju. Dani su prolazili, ali nje nije bilo. Jednog dana se ipak pojavila na vratima sirotišta.
- Bila sam presrećna, nadala sam se da će me povesti sa sobom kući, ali... Ona nije došla da me moli za oproštaj, došla je da mi kaže da je moje rođenje upropastilo njen život. Počela sam da plačem, da je vučem za suknju, ali mi je hladno saopštila da zaboravim da imam majku. Okrenula se i bez trunke sažaljenja me ostavila u sirotištu. Nikad je više nisam videla - kazala je ona.
Na sreću, Mariju je ubrzo usvojio jedan par koji nije mogao da ime decu i prvi put u životu nesrećna devojčica je osetila šta znači ljubav i topao dom. Kad je bila tinedžerka uspela je da pronađe oca, ali usledio je još jedan surovi "šamar sudbine" - ni on je nikada nije želeo. Tog trenutka je Marija odlučila da se više ne osvrće na prošlost i da zaboravi na biološke roditelje.
- Nakon 30 godina mojoj biološkoj majci imam da poručim samo jedno: "Hvala ti, ženo, što si me ostavila i dala mi šansu da odrastem u normalnoj porodici. Roditelji koji su me usvojili imali su toliko ljubavi za mene, ostavljeno dete, i ne bi me više voleli i da sam bila njihova krv. Hvala ti što si me svojim surovim postupkom naučila da cenim one koji me vole i spremni su na sve zbog mene - zaključila je Marija.
Komentari (0)