Za većinu trkača na čuvenom maratonu koji se održava u nedelju 2. novembra u Njujorku, cilj je jednostavan - preći ciljnu liniju. Ali za Terensa Hartneta (35) komičara iz Bruklina ova trka ima mnogo dublje značenje. On ne želi samo da stigne do cilja već da uđe u Ginisovu knjigu rekorda.
Njegova misija je da postavi svetski rekord za najbrže vreme istrčanog maratona za osobe sa jednim plućnim krilom. Hartnet je preživeo rak pluća i to čak dva puta, a operacijom mu je odstranjeno jedno plućno krilo.
- Koliko ja mogu da vidim, samo jedna ili dve osobe su ikada istrčale maraton sa jednim plućnim krilom. Guglao sam i izgleda da je više ljudi hodalo po Mesecu nego što je trčalo ovakav maraton - rekao je kroz osmeh Hartnet.
Terens se nada da će postati prvi čovek koji će zvanično držati ovu titulu, ako uspe da pretrči 42 kilometra za manje od četiri sata. To je cilj koji je sam sebi postavio i koji ga motiviše svakim udahom makar on dolazio iz samo jednog plućnog krila.
Ovo neće biti njegov prvi maraton. Još 2017. godine, kada je imao oba pluća, završio je čikaški maraton za 3 sata i 49 minuta. Ovog puta, izazov je mnogo veći.
- Ako je pobednik pretrči maraton za dva sata sa dva plućna krila, a ja ga završim za četiri sata sa jednim, mislim da sam zapravo pobedio - rekao je duhovito Hartnet.
Iza njegovog osmeha krije se težak životni put pun borbe, neizvesnosti i neverovatne upornosti. U aprilu 2023. lekari su mu uklonili levo plućno krilo u operaciji koja mu je spasila život. Samo godinu i po ranije, mislili su da je pobedio rak koji mu je prvi put dijagnostikovana 2021. Tada su mu lekari uklonili testis kako bi izbegli hemoterapiju i zračenje. Ali rak se vratio, ovaj put u plućima, i to u trećem stadijumu. Tumor od 13,5 centimetara bio je agresivan, a lečenje iscrpljujuće.
- U to vreme bilo je mnogo neizvesnosti. Lekari nisu znali hoće li tretmani uspeti. Kasnije su mi rekli da su samo nagađali, ništa nije bilo sigurno - priseća se Hartnet.
U najmračnijim trenucima spasao ga je humor. Kao profesionalni komičar, Terens je odlučio da ne pusti da ga bolest pobedi već joj se suprotstavio smehom.
- Humor je ključan u ovakvim situacijama. Ako se ja smejem, svi ostali se osećaju slobodno da se smeju sa mnom. I to menja sve - kazao je on.
Povratak treninzima nije bio lak. Morao je da počne gotovo od nule. Počeo je sa pet minuta laganog trčanja dnevno, pa deset, pa kilometar po kilometar, učeći ponovo da diše i da veruje svom telu.
- U početku nisam bio siguran da li ću moći da hodam uz stepenice bez daha, a kamoli da trčim. Ali kada sam shvatio da mogu bio sam presrećan. Tada sam odlučio da želim više - priča on.
Danas, Terens ne trči samo za sebe. On trči za humanitarni program trkača Memorijalnog centra za rak "Sloan Kettering“, prikupljajući sredstva za istraživanja koja pomažu drugima u borbi sa bolešću.
Njegova porodica i prijatelji će biti duž staze, spremni da ga bodre, snimaju i zabeleže svaki korak njegovog puta koji će biti i deo deo dokumentarca "Bez raka“, koji prati njegovu borbu i put ka ozdravljenju.
- Maraton će biti poslednji kadar mog dokumentarca o raku, jer se zaista osećam kao da je ovo kraj tog poglavlja - zaključio je Terens.
Kako je naglasio maraton u Njujorku za njega nije samo sportski izazov, to je pobeda života nad bolešću, straha nad hrabrošću i tuge nad smehom, piše Njujork post (NewYork post).
Komentari (0)