Stiv Laucenhajzur (41), otac troje dece iz Misurija, SAD, smatrao se izuzetno zdravim sve dok nije završio u bolnici zbog agresivnog tumora na kičmi. Njegov život se drastično promenio u jesen 2024. godine kada je počeo da oseća nesnosni bol u leđima.
- Svaki put kada bih kinuo osećao sam kao da su me uboli nožem u leđa i to dok sam pokušavao da spavam. Neverovatno oštar bol između lopatica, na tačno određenom mestu - istakao je on, a o tome je pisao i Pipl (People).
Kada su bolovi potrajali nekoliko nedelja, njegov kiropraktičar ga je posavetovao da uradi magnetnu rezonancu, što je dovelo do šokantne dijagnoze.
Stiv je u decembru 2024. godine otišao kod dr Kamila Moline, neurologa sa Univerziteta Vašington, kako bi pregledao rezultate skeniranja. Dijagnoza je bila ependimom, benigni tumor na kičmenoj moždini u blizini baze vrata, koji je klasifikovan kao "lokalno agresivan".
- Tumori ovog tipa su potpuno nasumični. Stiv je mlad, zdrav, fizički aktivan i pažljiv prema svom zdravlju. Nikada nije imao ozbiljnih problema, a onda se sve to iznenada promenilo na način koji je drastično uticao na njegov život - istakao je dr Molina.
Stiv je pored bolova u leđima patio i od simptoma poznatih kao LhermBolitteov znak. Lhermitteov znak se opisuje kao osećaj električne struje koji se širi telom pri savijanju glave prema napred. Strogo gledano Lhermitteov znak je više simptom nego znak, jer opisuje subjektivni osjećaj strujnog udara.
- Svaki put kad bih se savio, osećao bih električni udar u laktovima i kolenima - prisetio se.
Takođe je imao utrnulost sa strane torza. Nakon dijagnoze, lekari su mu objasnili da bi tumor mogao da raste, što bi dovelo do gubitka ravnoteže, osećaja, pa čak i snage i koordinacije, uz mogućnost inkontinencije.
- Bilo je puno suza, puno pitanja "Šta to znači?". Razmišljala sam, ne znam kako ćemo ovo preživeti bez njega. Ova porodica ne funkcioniše bez njega. Nikada u milionu godina nismo pomislili da bi to mogao da bude tumor. Imali smo mnogo vrlo mračnih misli - istakla je njegova supruga.
Dr Molina je Stivu ponudio dve opcije: da prati tumor i simptome ili da ga odmah ukloni kroz rizičnu operaciju. Stiv je izabrao drugu opciju, rekavši da nije mogao da živi sa znanjem da je tumor u njegovom telu.
Operacija je obavljena 7. januara 2025. godine, a dr Molina je opisao postupak "skoro kao defuzija bombe u malim, malim delovima".
- Ako ga previše pritisneš, pacijent postane trajno paralizovan. Ako ga ne pritisneš dovoljno, ostaviš veliki deo tumora - dodao je lekar.
Nakon ove izuzetno teške operacije Stivu je trebalo oko mesec dana da ponovo nauči da hoda samostalno. Danas se oporavlja i zahvaljuje celokupnom medicinskom osoblju koje mu je pomoglo tokom ovog izazovnog perioda.
- Bilo je kao da sam doživeo deceniju iskustava u samo četiri meseca - rekao je on.
Komentari (0)