Prema zvaničnim podacima kod dečaka se čak tri puta češće dijagnostikuje autizmom i poremećaji pažnje sa hiperaktivnošću (ADHD) nego kod devojčica. Godinama se verovalo da se iza toga kriju genetski ili biološki razlozi, ali nova studija istraživača sa Univerziteta u Ročesteru ukazuje na zabrinjavajuću vezu između toksične hemikalije iz okoline koja bi mogla da igra ključnu ulogu u riziku od pojave autizma kod dece.
Prema rezultatima istraživanja koji su objavljeni u "Evropskom magazinu za neurologiju" (European Journal of Neuroscience) dečaci bi mogli biti osetljiviji na uticaj štetnih jedinjenja poznatih kao "večne hemikalije“, koje se nalaze praktično svuda oko nas - u flašama za vodu, odeći, pa čak i vodi iz česme.
Ove hemikalije, koje se razgrađuju tek posle hiljada godina, poznate su po tome što mogu ometati moždane signale u kritičnim fazama razvoja fetusa, ostavljajući posledice na ponašanje koje se kasnije manifestuju kroz socijalnu anksioznost, nemogućnost mirnog sedenja i teškoće u praćenju uputstava.
Tanya49/Shutterstock
Jedna od posebno zabrinjavajućih supstanci je PFHxA, koja se koristi u ambalaži za hranu i tkaninama otpornim na mrlje. Naučnici su sada izneli dokaze da ona može izazvati promene u ponašanju koje liče na simptome autizma i ADHD i to, iz nepoznatog razloga, uglavnom kod muške dece.
Kako bi istražili ovaj fenomen, tim stručnjaka je sproveo eksperiment na miševima. Majke miševa su tokom trudnoće i dojenja hranjene poslasticama obogaćenim PFHxA, čime su njihovi mladunci bili izloženi toksinu još u materici, a potom i putem majčinog mleka. Rezultati su pokazali šokantne podatke - mužjaci su pokazali izražene razvojne poremećaje, uključujući smanjenu aktivnost, povećanu anksioznost i probleme sa pamćenjem, dok su ženke bile u velikoj meri pošteđene istih efekata. Štaviše, ovi poremećaji ponašanja kod mužjaka nisu nestajali ni godinama kasnije, što ukazuje da bi izloženost u najranijim fazama mogla ostaviti trajne posledice.
Profesorka Elizabet Plank, vodeća autorka studije i stručnjak za medicinu životne sredine, opisala je rezultate kao vrlo zabrinjavajuće, naglašavajući da bi ovakva otkrića trebalo ozbiljno da se uzme u obzir prilikom određivanja budućih propisa o upotrebi ovih hemikalija.
- Iako su efekti bili blagi, činjenica da su primećeni isključivo kod mužjaka podseća na mnoge neurorazvojne poremećaje koji pogađaju uglavnom dečake - rekla je ona.
Prof. Plank je poručila da će nastaviti s istraživanjima, posebno se fokusirajući se na delove mozga odgovorne za kretanje, pamćenje i upravljanje emocijama, kako bi bolje razumeli sve aspekte rizika.
Ova studija dolazi u trenutku kada raste zabrinutost zbog sve većeg broja dijagnoza ADHD i autizma. Samo u Engleskoj, prema podacima Nacionalne zdravstvene službe (NHS), čak 2,5 miliona ljudi živi sa ADHD, dok više od 200.000 dece čeka na konačnu dijagnozu za autizam. Stručnjaci upozoravaju da bi broj dece sa poremećajima iz autističnog spektra mogao da bude još veći u narednim godinama.
Shutterstock
Autizam je, prema definiciji, neurorazvojni poremećaj koji utiče na način na koji ljudi komuniciraju i doživljavaju svet oko sebe. Otprilike jedno od 100 dece širom sveta ima neki oblik autizma, pokazuju podaci Svetske zdravstvene organizacije (SZO). Najčešći simptomi autizma kod dece se manifestuju u ranom detinjstvu. U pitanju su sledeći znaci upozorenja:
- Odsustvo ili smanjen kontakt očima
- Dete se neodaziva na ime
- Izostanak ili zakašnjenje u razvoju govora
- Poteškoće u uspostavljanju i održavanju odnosa sa vršnjacima
- Ograničena ili neadekvatna neverbalna komunikacija (gestovi, izrazi lica)
- Izbegavanje društvenih kontakata ili nelagodnost među ljudima
- Ponovljanje i ograničena ponašanja (mahanje rukama, uvrtanje pramena kose...)
- Fiksacija na određene predmete ili aktivnosti
- Rituali i rutine
- Poremećaji spavanja
- Preterana ili nedovoljna osetljivost na senzorne nadražaje (zvuk, svetlost, dodir)
S druge strane ADHD je stanje otežane koncentracije, kontrole impulsa i mirnog sedenja kod dece. Simptomi mogu uključivati:
- Poteškoće sa fokusiranjem na detalje i pravljenje grešaka u školi
- Problemi sa zadržavanjem pažnje na zadacima ili igri
- Često izgledaju kao da ne slušaju sagovornika, čak i kada im se obraća direktno
- Izbegavanje ili odbojnost prema zadacima koji zahtevaju mentalni napor
- Gubljenje predmeta
- Nemirno sedenje, vrpoljenje, trčanje i penjanje na mesta gde ne bi trebalo
- Preterano pričanje
- Osećaj unutrašnjeg nemira
- Nestrpljenje i teškoća sa čekanjem na red
- Davanje odgovora pre nego što je pitanje postavljeno do kraja
- Mešanje i prekidanje drugih
Kako ističu naučnici ove štetne industrijske hemikalije nalaze se u stotinama proizvoda upravo zbog svoje otpornosti i trajnosti, a u organizam ih unosimo a da toga nismo ni svesni.
Shutterstock
Samo prošle godine objavljeno je više od 500 studija o povezanosti ove hemikalije sa ozbiljnim zdravstvenim problemima uključujući poremećaje imunološkog sistema, pa čak i povećan rizik od raka.
Profesorka Plank i njen tim nadaju se da će njihovo istraživanje biti samo početak niza studija koje bi konačno mogle da doprinesu boljoj regulativi i zaštiti dece. Jer, kako upozoravaju, mozak u razvoju je posebno ranjiv, a efekti koje ostave takve hemikalije mogu biti nevidljivi sve dok ne bude prekasno, piše Dejli mejl (Daily mail).
Komentari (0)