Roditeljstvo

ŠTA SE STVARNO DEŠAVA S BEBAMA KADA IH OSTAVIMO DA PLAČU?! Ovo istraživanje treba da isprati svaki roditelj!

Brojna istraživanja bave se načinima uspavljivanja dece, a zasnivaju se uglavnom na jednom - plač deteta nije obavezno alarm i ne mora da znači da vašem detetu nešto fali.

03.04.2022 10:00

ŠTA SE STVARNO DEŠAVA S BEBAMA KADA IH OSTAVIMO DA PLAČU?! Ovo istraživanje treba da isprati svaki roditelj!
pexels.com

Nije nepoznato da većina roditelja traži razne načine da bi se spasli muka koje im ponekad stvara beba zbog nespavanja. Oni pribegavaju raznim metodama ne bi li svoje mališane naučili samostalnom uspavljivanju. Mnogi čak odu i dalje i u svoje metode uvrste plakanje koje treba izvesno vreme tolerisati.

Istraživači koji su se bavili tim problemom tvrde da trening spavanja i te kako funkcioniše i, ma koju strategiju primenjivali - od neuzimanja deteta u ruke do zatvaranja vrata, poenta treninga jeste da se deca samostalno uspavljuju.

Vendi Hol, pedijatrijska istraživačica, radila je s mnogobrojnim porodicama i njihovim bebama i imala je neka zanimljiva zapažanja. Prema njenim tvrdnjama, bebe čiji su roditelji dobili savete za uspavlivanje, bolje su spavale nakon šest nedelja od onih čije mame i tate nisu primenjivali trening.

Ipak, bilo je onih koji su primetili da studija ima određene manjkavosti, pa se tako ispostavilo da su kontrolisani plač kod deteta bili spremniji da isprobaju roditelji koji su mislili da njihova beba neće plakati ili će manje plakati. Takođe, studije koje se bave efikasnošpću načina uspavljivanja uglavnom se oslanjaju na izveštaj roditelja kroz upitnike i ankete, umesto da koriste objektivnu meru za određivanje kada je beba budna ili kada joj je vreme za spavanje.

unplash

Beba na spavanju

U drugoj studiji koja je pokušala da odgovori na pomenute kritike, došlo se do zanimljivog zaključka. Roditeljima je dato da snimaju dnevnike spavanja svog deteta, koristeći nosive uređaje, kako bi se na taj način procenili obrasci buđenja i spavanja. Međutim, kada su istraživači uporedili dnevnike spavanja otkrili su sledeće: Roditelji koji su trenirali spavanje mislili su da se njihove bebe ređe bude i da više spavaju, a što nije bilo istina.

Zapravo nije bilo nikakve razlike u kvalitetu spavanja kod dece koja su trenirala spavanje i dece iz kontrolne grupe. Stvar je u tome što su se bebe budile jednako često kao i druge, samo nisu budile roditelje. Ovo istraživanje je pokazalo da se deca uče da se samoumiruju, a druga hipoteza je da su roditelji bili raspoloženiji i imali kvalitetniji san.

Svi istraživači su se usaglasili da glavni cilj treninga spavanja nije da spreči bebu da se probudi ili da ima više sna, već da ih nauče da se sami vrate na spavanje, a da, pritom, ne bude roditelje. Ako se bebe koje su "trenirane" da spavaju često, a i dalje se bude ali ne plaču i ne signaliziraju da li to znači da su naučile da se smire, ili su shvatile da ako plaču niko neće reagovati na to? Istraživači kažu ne treba potcenjivati moć dece da se samoregulišu.

unplash

Dobar bebin san je dobar san i za roditelje

Rezultati istraživanja su pokazali da roditeljstvo naročito u kontekstu spavanja bebe može igrati važnu ulogu u oblikovanju načina na koji dete reaguje na stres u detinjstvu. Različiti temperamenti kod dece takođe igraju glavnu ulogu kako će spavati.  

Jedno istraživanje je pokazalo da će majke beba koje su trenirale spavanje, biti manje depresivne dok su druga utvrdila da će očevi beba koje imaju problem sa spavanjem imati bes prema bebi  i više simptoma depresije. Takođe majke koje su delile krevet sa bebom su bolje spavale-pokazala su istraživanja.

BONUS VIDEO:

Komentari (0)