Džilijan Dalgliš (67) je doživela da joj se život okreće naglavačke kada joj se brak završio.
- Bio je Božić 2009. godine, vreme za porodičnu toplinu, a meni se te večeri srušio ceo svet. Nakon 20 godina braka saznala sam da moj muž ima aferu. Ne sa nekom nepoznatom ženom, već sa osobom koju sam smatrala sestrom, sa mojom najboljom prijateljicom - počela je svoju ispovest ona.
Džilijan je u tom trenutku živela u idiličnom ambijentu, staroj seoskoj kući iz 18. veka, prelepo obnovljenoj, na suncem okupanoj obali juga Francuske, nedaleko od Bijarica. Iz Edinburga se preselila sa suprugom i četvro dece pet godina ranije.
- U trenu sam se našla suočena sa nečim što nikad ranije nisam mogla ni da sanjam. Moj suprug je vodio sve naše finansije, pa sam nakon razvoda ostala bez ičega. Beskućnica, bez prihoda, bez sigurnosti. Pretio mi je povratak u Škotsku, bez prihoda, žena od 52 godine bez posla, bez kuće, a sa četvoro dece - prisetila se najgoreg perioda u svom životu Džilijan.
Ona priznaje da ju je bilo sramota ne zbog sebe, već je mislila da je izneverila svoju decu.
- Ostala sam sama da ih odgajam, a oni su tada imali između 10 i 16 godina. Svaki dan bio je podsetnik na ono što sam izgubila - dodala je.
Prebirajući po sećanju pokušala je da shvati kad je u njenom braku krenulo po zlu.
- Južna Francuska bila je prelazna zona između sna i stvarnosti. Moj muž i ja tu smo vodili život koji je spolja izgledao bajkovito. Skijanje, ragbi, jahanje, more, sunce...Granica sa Španijom bila je toliko blizu da smo često išli samo na ručak preko granice i vraćali se u popodnevnu šetnju. Ali idila uvek ima pukotine. Ja sam po prirodi osoba koja postiže mnogo. Ja sam bila ta koja je pronašla našu kuću, organizovala selidbu, društveni život, školu za decu, podržavala posao mog muža. On, inače, nije govorio francuski, pa je sve zapravo bilo na meni. Vremenom sam počela da osećam da sam zarobljena u životu koji je izgledao prelepo, ali nije više bio moj - iskrena je bila Džilijen.
Kada je otkrila da njen suprug ima aferu, kako kaže, to nije bila samo izdaja. To je bio sudar dva sveta - njenog i njegovog.
- Volela sam svog muža. Molila sam ga da prekine aferu i da bar pokušamo da spasimo našu porodicu. Molila sam ga za dve nedelje, da pokušamo da popravimo ono što je puklo. A, onda sam mu rekla: "Ako sada izađeš na ta vrata, gotovi smo." Izašao je - prisetila se.
Tog trenutka je shvatila da nema više povratka.
- Tokom narednih šest meseci živela sam u usamljeničkoj tišini jedne zabačene seoske kuće, samo da bi deca završila školsku godinu. To je bio period kada sam se istovremeno osećala mrtvom i previše živom, svaki osećaj bio je pojačan do bola. Poniženje, stid, strah, bol... sve se slivalo bez predaha - rekla je.
Plakala je svuda u avionu između Francuske i Edinburga, na aerodromu, u autobusima, čak i dok je stajala u redovima u socijalnoj službi. Prodavala je nakit da bi kupila hranu za decu.
- Moja deca su gledala slom koji nisam mogla da sakrijem. U tom najtamnijem periodu naišla sam na knjigu koja mi je promenila život " Duhovni rast: Biti svoje više ja" Sananje Roman. Prijatelji su tvrdili su da Univerzum ima drugi plan za mene, a ja praktična, racionalna, prizemna nisam verovala ni u šta što se ne može opipati. Ali bila sam toliko slomljena da sam, po prvi put, bila spremna da verujem u nešto što ne razumem - iskrena je Džilijan.
I tada je sve počelo da se menja.
- Sećam se, bila sam u autobusu, na putu ka socijalnoj službi, i rekla sam prijatelju: "Znaš šta, spremam se da promenim svoj život." I promenila sam ga. Počela sam da zamišljam kako izgledaju dani u životu kakav želim. Vizualizovala sam kvart Edinburga u kojem bih volela da živim. Nisam imala ni novca ni plana, ali sam imala snove. A onda… univerzum je odgovorio kazala je.
Iz čista mira joj se javio prijatelj koga nije videla 20 godina. Čuo je od zajedničkih poznanika šta joj se gogađa i ponudio joj automobil i stan potpuno besplatno. Nedaleko od tog stana bila je jedna od najboljih državnih škola, inače uvek popunjena, ali u tom trenutku otvorila su se mesta za njeno dvoje dece.
- Niz čuda ili savršena slučajnost? Ne verujem. To je bio trenutak kada je moj život počeo da se vraća meni. Tri meseca kasnije, bila sam spremna za novi početak. Uz pozitivne misli, osećaj da me nešto vodi i duboko uverenje da može biti bolje stvari su se jednostavno slagale. Počela sam da radim sezonski posao u jednoj prodavnici. Taj skroman posao omogućio mi je da kupim božićne poklone svojoj deci. Bio je to moj prvi mali trijumf - ispričala je.
Zatim je dobila posao u naftnoj i gasnoj industriji gde je bila pet godina dok nije dobila otkaz. Ali to je, ispostaviće se, bila još jedna prekretnica.
- Tada sam već bila spremna da poletim sama. Postala sam klinički hipnoterapeut, lajf kouč i autorka bestselera. Verujem da sam sve to manifestovala svojom energijom, mislima, verom... Danas u potpunosti verujem da se život menja kada se promenimo iznutra. Kad podignemo sopstvenu vibraciju, kako god to zvučalo, svet počne da se okreće u drugom smeru. Umesto negativnog, birala sam mogućnosti - rekla je ona.
A bivši muž i bivša prijateljica?
- Oni više nemaju nikakav uticaj na moj život. Ne mrzim ih, ne razmišljam o njima, jednostavno ne pripadaju mom svetu. Danas kažem - ja sam Feniks. I nikada se nisam osvrnula - poručila je ona.
Komentari (0)