Kamiondžija Jovica iz okoline Kruševca proveo je značajan deo svog života, tačno 12 godina, vozeći po drumovima Balkana. Njegova svakodnevica obuhvatala je vožnju danju i noću, bez obzira na vremenske prilike. Kiša i sneg nisu ga sprečavali da nastavi sa svojim poslom. Ova posvećenost nije bila samo zbog njega, već pre svega zbog njegove porodice. Jovica je bio motivisan željom da obezbedi bolji život za svoju suprugu i decu, što je bio njegov glavni cilj tokom svih ovih godina.
Osim fizičke udaljenosti, Jovica je često doživljavao i emocionalnu usamljenost. Dok su točkovi njegovog kamiona neumorno prelazili kilometre, on je gutao knedle jer je usamljen. Svaka vožnja predstavljala je izazov, ali i priliku da se osigura bolja budućnost za njegove najmilije. U njegovom srcu postojala je nada da neko kod kuće broji dane do njegovog povratka.
- Često nisam znao ni koji je dan. Samo sam vozio. Znao sam da svaka vožnja donosi još koji dinar više za kuću, za decu, za nju... Mislio sam da gradimo život zajedno - priča Jovica.
Ali poslednjih nekoliko godina je primetio da se njegova supruga udaljava od njega.
- Ja sam mislio da je to normalno, ja sam stalno na putu, ona sama sa decom. Viđemo se tri puta godišnje, kad uspem da dobijem odmor. Ja sam uvek odbrojavao dane do našeg dolaska, a ona moje odsustvo pametno iskoristila - ispričao je Jovica.
Radioflash/Shutterstock
Tog jutra se toliko čudnih stvari izdešavalo, kao da je Bog nameštao da se sve poklopi.
- Imao sam turu za Beč, imao istovar. Kad je trebalo da nastavim dalje, šef me zovnuo i rekao da će kamion da preuzme kolega sa jednim mlađim dečkom, da ga obučava, a ja da idem kući i da se javim kroz par dana. Bio sam blizu Kruševca pa sam odlučio i da se ne javljam mojima, da ih iznenadim. Vraćao sam se avionom do Beograda, pa tamo svratio u šoping, da kupim nešto za klince i za suprugu parfem koji voli. Ušao sam tiho, nisam hteo da je budim... A onda sam čuo smeh. Muški smeh. U mojoj kući. U našem krevetu - ispričao je on.
Kada je video o kome se radi srce mu je stalo.
- Kad sam video s kim me vara… odrazilo se na moje zdravlje. Znate onaj osećaj kad krv krene da vam ključa, a telo da se hladi? To. Taj čovek... bio mi je nekadašnji kolega, čak sam mu i pozajmljivao pare kad nije imao. Znam da mi je zujalo u ušima, mrak pao na oči. Plašio sam se svojih postupaka, a moja žena... neprepoznatljiva. Mrtva hladna. Kao da je to sasvim uobičajen prizor. Kasnije sam shvatio da je to za nju bilo olakšanje. Kao da je samo čekala da ja kažem - odlazi! Pa da bude da sam ja taj koji je odlučio da se rastanemo - rekao je besan Jovica, piše "Stil".
On je godine žrtvovao za porodicu a i danas pokušava da se od šoka oporavi.
Komentari (0)