Lifestyle

OVOM REČENICOM OTMIČAR MAMI DETE: U 99% slučajeva mališani krenu dobrovoljno za njima i tu nastaje PAKAO!

Najvažnije je da roditelji svojim mališanima objasne na koji način treba da se ponašaju, a evo koji maloletnici su najugroženija kategorija.

Slika Autora
bySrećna Republika

12.04.2025 12:10

OVOM REČENICOM OTMIČAR MAMI DETE: U 99% slučajeva mališani krenu dobrovoljno za njima i tu nastaje PAKAO!
Shutterstock/Roman Chazov

Sve češće na vestima čujemo jezive informacije o raznim slučajevima otmice dece, pa je zbog toga važno da svaki roditelj svoje mališane upozna sa opasnostima koje vrebaju s raznoraznih strana. 

Kako stručnjaci napominju, kidnapovanja se, kao po pravilu, gotovo uvek dešavaju po sličnom scenariju, pri čemu je za otmičara najvažnije da u što kraćem vremenskom periodu stekne poverenje mališana, kako bi oni krenuli sa njima svojevoljno. I tu upravo leži i najveći problem kada su u pitanju ovi slučajevi - kidnaperi se služe razrađenom taktikom koja se svodi na dobro poznavanje psihologije dece, čime, nažalost, veliki broj slučajeva otmice najmlađih bude efikasan. 

Pravila kojima roditelji moraju da nauče svoju decu: 

Nauči da kažeš "ne" 

Umeti reći jasno i glasno "ne", razgovarati o svojim problemima s nekim ko zaista može da pomogne - to su veštine od životne važnosti koje treba ulivati detetu kako bi ih koristilo u bilo kojoj situaciji koja ugrožava njegovu bezbednost. Dete može izbeći nevolje ako tačno zna šta treba da radi kada se nađe u opasnoj situaciji.

Ne razgovaraj sa nepoznatima

Кriminalci često koriste dečje poverenje. Naučite dete da ne sme da razgovara sa nepoznatima i da nipošto ne pristaje na njegove ponude ili pozive (da pogleda životinju, igra svoju omiljenu igru, ide u prodavnicu slatkiša, sladoleda, igračaka, da krene s njim kod mame, tate, bake…). Objasnite mu da se kriminalci pretvaraju da su ljubazni, nežni i saosećajni.

Seti se šta su ti mama i tata rekli

Naučite dete kako da prepozna opasnu situaciju i kako da se iz nje izvuče. 

Prvo: treba shvatiti da pedofili ne hvataju dete za ruku i ne odvlače ga na silu na mesto gde nema ljudi. U 99,9% slučajeva dete dobrovoljno polazi sa pedofilom, oduševljeno nekom primamljivom ponudom.

Drugo: na dete možete od glave do pete okačiti ako treba i antene, to ga neće spasti od zločina (samo će pomoći da se pronađe krivac). Međutim, možete detetu u za njega najrazumljivijoj formi objasniti da postoje neki zli ljudi koji kradu decu…

Shutterstock/MAYA LAB

Svako dete treba da zna da na svetu postoje ljudi koji nisu dobri 

Treće: nema efikasnije mere od običnog informisanja deteta o mogućoj opasnosti. Naši roditelji (setite se detinjstva) radili su upravo to.

Objasnite detaljno detetu jednu jedinu stvar: normalan odrasli čovek nema šta da traži od deteta jer normalnom odraslom čoveku ne treba ništa od deteta. Ako nepoznati čika ili nepoznata teta pozovu dete da krene sa njim - taj "čika" ili ta "teta" su 100% kradljivci dece.

Otmica dece je sve prisutnija tema. Dete može izbeći nevolje ako tačno zna šta treba da radi kada se nađe u opasnoj situaciji. Evo primera dijaloga koje smišljaju otimači dece, piše portal Detinjarije

- Devojčice, tamo u kutiji su mačići bez majke. Hajde da ti pokažem, mnogo su slatki. Možeš da ih maziš ili da uzmeš jedno ako hoćeš.

- Zdravo, deco. Hoćete da vam pokažem sliku mog zeke? Pogledajte, to je pravi zeka. Pođite sa mnom, daću vam da ga držite u naručju.

- Voliš li sladoled, dečko? Imam pun frižider, bili mi sestrići u gostima pa morali da odu, ali sladoled bi se istopio u torbi pa nisu mogli da ga odnesu. I ja sad ne znam šta da radim, žao mi da ga bacim. Hoćeš li da ga dam tebi?

- Hej, devojčice (dečače) – nepoznat čovek dovikuje iz automobila – kako da dođem do te i te ulice? Vrtim se ovde već dva sata i svi mi pokazuju prstom da je tamo. Odem tamo, a onda mi pokažu u drugom pravcu. Кao da su dogovorili da me nasamare. Ajde uđi u auto i pokaži mi ulicu, molim te. Evo platiću ti hiljadu dinara. I vratiću te ovde nazad. Sedi, ne boj se…

Bricolage/Shutterstock

Dete je najsigurnije kada je uz svoje roditelje i kada sluša njihove savete 

Ovo je još jedan potencijalan primer kojim se otmičari služe:

- Dečko, kako se zoveš? – obraća se detetu neznanac iz automobila.

- Ja? Marko. Zašto?

- E napokon sam te našao! Lutam okolo nekoliko sati. Кomšije tvojih roditelja zamolile su me da te pod hitno nađem i odvedem u bolnicu. Tvojoj mami nije bilo dobro, u bolnici je. Uđi u auto, da te odvezem kod nje.

- Je li tata već u bolnici? - dete može da postavlja razna pitanja koja bi trebalo da preciziraju stvar, ali ono to ne čini iz nepoverenja, već mehanički.

- Marko, ne znam. Ja ne poznajem tvoje roditelje. Ja sam prijatelj vaših komšija s petog sprata. Čika Petar i teta Marija. Sigurno ih poznaješ. E, oni su zvali i mene i druge ljude da pomognu. Tražimo te po celom kraju. Nema mnogo vremena. Ulazi u auto, sve ću ti usput objasniti.

Efikasnost poslednje tehnike zasniva se na osnovnim svojstvima ljudske psihologije – u stresnoj situaciji čovek ne procenjuje situaciju kako treba i nije kadar da razmišlja logično. Otmičari mogu da smisle mnogo varijanti ovih razgovora, ali ovako ili onako, u osnovi će uvek biti mace i kuce, životinje, sladoled, brz novac ili "Znam tvoje roditelje". Navedite sve ove primere svom detetu, detaljno mu objasnite da ne postoji razlog da nasedne na provokaciju.

Кako dete treba da se ponaša?

U situacijama kada otmičar priđe detetu ono odmah treba da se okrene, odmakne se od te osobe i ode tamo gde ima ljudi.

Samo vođenjem ovih detaljnih razgovora sa detetom, nekoliko desetina puta smanjujete rizik da vaše dete bude oteto sa svim posledicama koje iz toga proističu, a koje, mislimo, da nema potrebe ovde opisivati. Odrasli smo ljudi, jasno nam je sve. Imajte u vidu jednu stvar. U slučaju dece do tri godine, u principu je bolje isključiti svaku verovatnoću susreta jedan na jedan sa nepoznatom osobom. U ovom uzrastu kod dece se formira bazično poverenje u ljude, a opozicija "dobro–zlo" još ne postoji. S druge strane, deci od 3 do 5 godina može se na osnovu bajke govoriti o tome kako je opasno razgovarati sa nepoznatima. Tipičan primer je priča "Vuk i sedam jarića".

Schutterstock

Najvažnije je da dete nipošto ne pristane da krene s nepoznatom osobom 

Od 5. godine deca već mogu da razgraniče krug poznanika i porodičnih prijatelja. Poznanici su mamine i tatine kolege s posla, komšije. Za dete oni treba da su isto što i neznanci - sa njima se ne ide nikud. Da bi detetu bilo jasnije, navedite mu konkretne ljude kojima dete može verovati i sa kojima može da ide bilo gde. To su bake, deke, tetke, ujaci, stričevi i ostali bliski rođaci.

Takođe je korisno objasniti detetu da na svetu postoje razni ljudi – i dobri i zli. A ponekad na prvi pogled nije jasno kakav je čovek ispred vas. Кao primer uzmite likove iz bajki.

BONUS VIDEO: 

Komentari (0)