Deca koja su odrasla u emocionalno zanemarujućem okruženju često nisu svesna da je ono što su proživljavala zapravo ostavilo dublje posledice. Takvo zanemarivanje deteta ne uključuje nužno nasilje ili zlostavljanje - ono je tiho, nevidljivo i teško ga je prepoznati. Ipak, posledice se mogu videti u odraslom dobu kroz osećaj emocionalne praznine, nesigurnosti ili stalne sumnje u sopstvene potrebe i osećanja, tvrdi psihološkinja Džonis Veb.
Ona je istakla nekoliko znakova koji mogu ukazivati na to da je osoba bila emocionalno zanemarena u detinjstvu.
1. Preosetljivost na kritiku ili emocije
- Osobe koje su u detinjstvu bile emocionalno zanemarene često su naučile da su njihova osećanja nepoželjna ili previše intenzivna. Umesto da im se neko posveti i pomogne im da razumeju šta osećaju, dobijale su poruku da je njihova osetljivost slabost. Kao rezultat toga, u odraslom dobu mogu imati nisku toleranciju na emocionalne stimulanse i često same sebe osuđuju zbog osećanja koja ne mogu da kontrolišu - objašnjava Džonis.
2. Osećaj da sopstvene potrebe nisu važne
Ako nas tokom odrastanja niko nije pitao šta želimo, šta nam treba ili šta volimo, lako možemo razviti osećaj da naše potrebe nisu bitne.

Shutterstock/Summit Art Creations
- U odraslom dobu to se može manifestovati tako da stalno stavljate druge ispred sebe i retko kada tražite ono što vam je zaista potrebno, jer ste naučili da to nema smisla - ističe psihološkinja.
3. Pričanje drugima o problemima
Kada dete nema prostor da iskreno razgovara sa roditeljima o svojim problemima, nauči da je bolje da ćuti.
- Odrasle osobe koje su to doživele često misle da će opteretiti druge ako podele sopstvene brige, pa se emocionalno povlače i sve zadržavaju za sebe. Taj osećaj unutrašnje izolovanosti često je duboko ukorenjen - navodi Veb.
4. Verovanje da je plakanje znak slabosti
- U zdravom porodičnom okruženju dete uči da je plakanje normalan način izražavanja tuge, stresa ili frustracije. Međutim, ako je plakanje bilo ignorisano, ismevano ili strogo zabranjeno, osoba će odrastati sa uverenjem da su suze sramotne i neprihvatljive. Zbog toga će skrivati svoja osećanja i teško će da pokazuje ranjivost pred drugima - zaključuje Džonis Veb.
Komentari (0)