Mačke imaju običaj da se zavlače na najneobičnija mesta posebno kad treba da se omace. U jednoj velikoj prodavnici u Finiksu u Americi radnici su jednoj jutra ugledali mačku kako se opušteno šetka, uhvatili su je i odmah izbacili napolje. Međutim, mačka se uporno vraćala i pokušavala da uđe u radnju. Na kraju su je uhvatili i udomoli istog dana.
Međutim, nekoliko sati kasnije kupci u prodavnici počeli su da se žale kako se kod jednog od frižidera čuju čudni zvuci nalik na tihe jecaje. Pozvali su radnike, ali je odjednom sve utihnilo. Posle izvesnog vremena ponovo su se začilu isti zvuci, radnici su opet došli i zaista čuli su se neobični zvukovi nalik tihom mjaukanju.
Zvuci su dolazili sa sasvim neočekivanog mesta odnosno ispod velikog frižidera. Zvukovi su bili tihi, ali uporni, i bilo je jasno da se ispod uređaja krije nešto živo. Kada su čuli mjaukanje radnici su počeli da sumnjaju da je upravo mačka koju su pronašli u radnji ostavila svoje mladunce negde u blizini. Pomisao da bi to mogli biti njeni mačići bila je dovoljna da pokrene čitavu akciju spasavanja.
Narednih nedelja Hudini i Grejs oporavljali su se u sigurnom okruženju, dok su se volonteri brinuli o njima. Kada su napunili 12 nedelja, oboje su pronašli nove domove. Danas su to srećne, zdrave mace koje uživaju u životu daleko od buke i hladnoće frižidera u prodavnici.
Priča o Hudiniju i Grejsu podseća nas koliko malo može da znači da se neko spase, a koliko je velika radost kada životinje dobiju drugu šansu. Jer, svaka spasena njuškica zapravo je priča o ljudima koji ne mogu da ostanu nemi na tuđu patnju posebno životinja.
Komentari (0)