Marija Mansia vodila je miran život sa svojim mužem Valentinom Hernandezom i njihovim 18-mesečnim sinom Stivom. Međutim, jednog dana kada se vratila kući s posla doživela je nešto zaista strašno. Kuća je bila prazna, a čudan osećaj ju je obuzeo dok je pretraživala svaki kutak. Ono što je sledeće usledilo ostavilo ju je u potpunom šoku.
Kada je shvatila da su i njen sin i muž nestali, Marija je bila slomljena. U trenutku panike i straha, nije mogla da poveruje da je njen muž, Valentin, mogao da otme njihovo jedino dete. Osećaj bespomoćnosti bio je dodatno pojačan činjenicom da nije bilo nikakvih tragova ili poruka koji bi ukazali na to gde su otišli. Čak je Valentin poneo sa sobom sve Stivove slike, uključujući i one iz perioda kada je bila trudna. Ova neobična odluka dodatno je pojačala Marijinu patnju, jer je svaka slika predstavljala dragoceno sećanje na njihovo zajedničko vreme.
Marija je odmah pozvala policiju, ali bez bilo kakve fotografije svog sina, šanse za pronalaženje su bile minimalne. Godina kada se ovo dogodilo bila je 1995. i Marija nije imala nijednu sliku koju bi mogla da da policiji kako bi olakšala pronalaženje deteta. Ipak, srećom, policija je pronašla jednu crno-belu fotografiju kod rodbine. Fotografija je bila lošeg kvaliteta, ali to je bilo jedino što je Mariji ostalo u toj teškoj situaciji.
Kako su prolazili dani, meseci, pa čak i godine, potraga nije napredovala. Prošla je 21 godina, a Marija je i dalje svakodnevno gledala jedinu fotografiju svog sina, upijajući svaki detalj njegovog lica i tamne kose. U njenom srcu vreme je stalo onog dana kada je Stiv nestao.
Danas bi imao 22 godine, a Marija se neprestano pitala da li je srećan, da li ima devojku ili, nažalost, da li je uopšte živ. Jednog običnog dana, policija iz San Bernardina naišla je na ključne dokaze koji su ih odveli do meksičkog grada Puebla. Ovaj trenutak predstavljao je prekretnicu u potrazi za mladićem koji je nestao pre više od dve decenije. Policijska istraga, koja je delovala kao složena slagalica, počela je da se razjašnjava kada su pronašli mladića koji je bio živ i zdrav.
Za Mariju, majku nestalog deteta, ovo je bio trenutak nade, ali i straha. S obzirom na to da nije bila sigurna da li je reč o njenom sinu, uradila je DNK.

Schutterstock/Ewebphoto
U tom trenutku njena duša je bila ispunjena strahom i nadom. Na sreću, stigle su neočekivane vesti koje su sve promenile: mladić je zaista bio Stiv! Kada je Marija saznala da je njen sin živ, suze radosnice su joj preplavile.
Osećaj sreće bio je toliko snažan da ga nije mogla sakriti. San o ponovnom susretu sa sinom, koji je trajao 21 godinu, konačno se ostvario. U kontekstu ovog dugoočekivanog spajanja, mladić je odlučio da svojoj majci, Mariji, pokloni nešto zaista posebno – svoje fotografije.
Marija i Stiv sada imaju priliku da nadoknade sve propušteno vreme. On trenutno studira pravo u Meksiku, ali se nada da će uskoro svoje obrazovanje nastaviti u Americi. Ova bliskost koju će ponovo uspostaviti sa svojom majkom može im pomoći da prevaziđu sve izazove koje su prošli tokom godina razdvojenosti.
S druge strane, situacija sa Valentinom, ostaje nejasna. Njegovo ponovno nestajanje bez traga dodatno komplikuje situaciju za Mariju i Stiva. Javile su se glasine da je možda mrtav, ali to još nije potvrđeno.
Snimak susreta majke i sina posle 21 godine razdvojenosti objavila je američka televizija Ej Bi Si njuz (ABC news).
Komentari (0)