Zemun ušuškan na desnoj obali Dunava, danas deo Beograda, a 182 godine (1739 - 1918) bio je pogranični grad Austrougrske monarhije. Dunav je bila prirodna granica, a Zemun prva stanica za one koji su bežali iz Srbije pod Turcima, odnosno poslednja za sve one koji su se vraćali u domovinu.
Po arihtekturi i izgledu drugačiji od ostalog dela srpske prestonice, a stariji delovi ovog sada beogradskog naselja još nose "švapske tragove" kako to kažu njegovi meštani. Stanovnici ovog dela prestonice su izuzetno ponosi na svoj grad i nikad neće reći da su Beograđani već Zemunci.
Postoji legenda da su ispod Dunava nekad prokopavani tuneli kao bi se lakše i neopaženo išlo iz Srbije u Austrougarsku i obrnuto, ali je sve ostalo na nivou pripovedanja. Za Zemun se vezuju brojne legende, a jedna posebno interesantna govori o nastanku imena Tošin bunar, jedne od najlepših i najdužih ulica koja danas nevidljivom linijom odvaja Novi Beograd od Zemuna.
Po jednoj, nekada je u blizini današnjeg Studentskog grada postojala kafana "Tošin bunar" po kojoj je cela ulica dobila ime. Bilo je pokušaja da se preimenuje, ali uzalud gosti su navikli da dolaze kod Toše. Po drugoj legendi za ime ove ulice zaslužan je Teodor Apostolović, zvani Toša, bogati zemunski veletrgovac Cincarin poreklom iz Soluna. On je u Zemunu prvi počeo da pravi sapune, a kao umešni trgovac brzo se obogatio. U to vreme ulica se zvala Put za Bežaniju koje je bilo selo.
Bogati Cincarin je vremenom primetio da mu se kvari vid, da sve manje vidi i da je na korak od slepila i večene tame za života. Jedne noći je usnio čudan san - sanjao kao mu neki svetac govori kako u podnožju njegovih vinograda protiče lekovita voda. Trebalo je da sa brda pusti bure da se otkotrlja i gde se zaustavi tu da iskopa bunar. Uplašeni Toša je poslušao savet iz sna i iskopao bunar na mestu gde je danas Studentski grad.
Wikimedia/Museum of Science and Technology Belgrade
Nema podataka da li je voda zaista bila lekovita i da li je pomogla Toši, ali tako je čitava ulica dobila ime Tošin bunar. Prema nekim spisima na tom mestu zaista je postojao stari bunar koji je zatrpan kad je počela izgradnja Studnetskog grada, ali je ime ulice ostalo. T
okom više od 200 godina ovo je jedna od retkih ulica u Beogradu, a možda i jedina, koja je samo jednom menjala ime i to tokom Drugog svetskog rata. Nemački okupator je prekrstio u Geringovu ulicu, ali su Zemunci odmah po oslobođenju vratili staro ime - Tošin bunar kako se zove i danas.
Komentari (0)