Šeron Luis, koju zovu Điđi, čuvala je svog trogodišnjeg praunuka Bridžera. Njegova starija sestra priklještila je prst, pa su je tata i mama odveli u bolnicu, a po mališana je došla njegova prabaka. Ona je dovezla dečaka do svoje kuće, a kako se teško kreće, morala je da koristi hodalicu.
- Došla sam do ulaznih vrata i ispali su mi ključevi. Sagla sam se da ih dohvatim i odjednom sam izgubila ravnotežu i pala. Jako sam udarila glavu, krv je krenula da lipti na sve strane, a bila sam sigurna da sam od siline udarca nešto slomila. Bio je mrak, kasno uveče nikog od komšija nisam mogla ni da dozovem - ispričala je Điđi.
Maleni Bridžer se uplašio kad je video svoju prabaku kako leži u lokvi krvi, počeo je da plače.
- Pokušavala sam da ga smirim i da mu objasnim da je on jedini koji može da mi pomogne. Rekla sam mu da se vrati do kola po moj mobilni telefon. Kroz suze mi je kazao da se plaši mraka, da ne zna kao će da prođe kroz dvorište. Objasnila sam mu da je on moj mali heroj i da mora da pobedi strah od mraka - dodala je ona.
Maleni dečak je stisnuo zube, otišao do auta, uzeo telefon i doneo ga. Điđi je odmah pozvala Hitnu pomoć.
- Bio je tako hrabar, on je moj mali spasilac. Ne znam šta bi bilo sa mnom da Bridžer nije otišao po telefon - kažala je Điđi.
Na snimku sigurnosnih kamera se vidi kako maleni dečak pažljivo ide kroz mrak do parkiranog auta. Čitavo vreme je sebe hrabrio rečima:
- Ne boj se! Ne boj se! - mrmljao je maleni dečak.
Kad je uspeo da uđe u auto i dohvati telefon samo je uzviknuo:
- Joj! Uspeo sam! Imam ga Điđi! - čuo se dečak kako je uzviknuo kad je uzeo telefon.
Dečakova majka nije imala pojma šta se dešava kad se sa suprugom i ćerkom vraćala iz bolnice.
- Ugledala sam kola Hitne pomoći na prilazu. Uplašila sam se, jer nisam znala šta se desilo. Istrčala sam iz auta kad sam ugledala Điđi na nosilima, a Bridžer je bio pored nje. Objasnili su mi da je baka pala, a da je moj trogodišnji sin otišao do auta po telefon kako bi pozvali Hitnu pomoć - rekla je Stefani, dečakova majka i Điđina unuka.
Baka je odmah prebačena u bolnicu. Nakon detaljnih analiza ispostavilo se da nije ozbiljnije poređena, pa je već sutradan otpuštena kući. Dočekao ju je Bridžer sa majkom i starijom sestrom.
- On je moj heroj! Ko zna koliko sam mogla da ležim tamo pred vratima da on nije otišao po telefon u kolima. Kad sam mu rekla da je on moj heroj, samo se nasmejao i rekao: "Ja se zovem Bridžer!". Mislim da ne shvata šta je to heroj, ali to ne umanjuje njegov podvig - rekla je Điđi, a prenosi Pipl (People).
Komentari (0)