Otis Džonson završio je u zatvoru početkom sedamdesetih godina prošlog veka zbog pokušaja ubistva policajca. Osuđen je na 44 godine zatvora. Iza rešetaka je smešten sa samo 25, a sa robije je izašao kad je napunio 69 godina. U međuvremenu, svet se promenio, a Otis nije ni slutio u kolikoj se meri to dogodilo sve dok nije izašao na slobodu. Lutajući ulicama Njujorka našao se na Tajm skveru gde je zapanjeno gledao ljude kako razgovaraju mobilnim telefonom i imaju bubice u uhu. Za Otisa je ovo bio šok i kasnije je priznao da ga je i prestravilo.
- Mislio sam da su svi tajni agenti CIA zbog žica od slušalica koje su im bile obmotane oko vrata. Bilo je tako čudno. Jedino koga sam mogao da se setim iz šezdesetih i sedamdesetih godina da je hodao sa žicama okolo bili su agenti CIA - rekao je Otis.
Po izlasku iz zatvora Džonsonu je uručena lična karta, dokumenti koji govore o istoriji njegovog krivičnog slučaja, dve autobuske karte i 40 dolara.
- Zatvor je mnogo uticao na mene. Moj izlazak na slobodu je u početku bio malo težak, jer su se stvari promenile... svet se mnogo promenio - priznao je on.
Kada je završio iza rešetaka mobilni telefoni nisu postojali, zbunjeno je gledao u ogromne neonske bilborde na Tajms skvera, a njemu se činilo kao da je zakoračio u budućnost.
- Sve mije izgledalo futuristički, kao u nekom naučno-fantastičnom filmu. Telefoni toliko mali da se nose u ruci, slike na prozorima, nikada ranije nisam video ništa slično! Pogledajte! Na prozorima? Gledajući ljude kako imaju žice i slušalice, kako pričaju čak i bez telefona meni se činilo da svi idu ulicom i pričaju sami sa sobom. Ludo zar ne - uzbuđeno je govorio Otis gledajući more prolaznika na njujorškim ulicama.
Džonson je priznao da je bio zbunjen činjenicom da ljudi mogu da šetaju i razgovaraju preko telefona čak ni ne gledajući kuda idu.
- To mi je bilo neverovatno! Volim da stojim na ulici i samo da posmatram ljude, da gledam sve te lude stvari - dodao je on.
Napredak u tehnologiji nije bila jedina stvari koja je zbunila Džonsona. Bio je zapanjen kad je shvatio koliki je izbor najrazličitije hrane u supermarketima.
- Neverovatno šta sve možete kupiti, smešne večere, pića različitih boja... Ima toliko stvari koje možete da jedete, tako da je težak izbor da izaberete hranu koju želite. Na primer, puter od kikirikija, sad ga pakuju zajedno sa želeom. Nikada ranije nisam video ništa slično, a ovako nešto definitivno nije bilo u zatvorskom sistemu. Puter od kikirikija i žele na istom mestu, u tegli? To je bilo čudno - istako je Otis.
Na svu sreću uspšeo je da pronađe i samo teglice kikiriki putera i to brend koji je poznavao sedamdesetih godina prošlog veka pre nego što je završio u zatvoru. S druge strane, neke njegove omiljene gruckalice su nestale, što mu je, kako je priznao, teško palo.
- Biti slobodan u društvu sa drugim ljudima je dobar osećaj, veoma dobar osećaj. Kad ste u ztavoru možete izaći napolje samo u određeno vreme. Tako da sad volim da sam na suncu, da posmatram ljude. Lepo je biti slobodan - poručio je Otis Džonson, a prenosi Ledbajbl (Ladbible).
Komentari (0)