U današnjem društvu često se susrećemo s fenomenom prevelike pažnje usmerene ka deci. Mnogi roditelji teže da svoim naslednicima pruže sve što žele, misleći da će im na taj način omogućiti srećniji i uspešniji život. Međutim, takav pristup može imati suprotan efekat. Kada se dete stalno mazi i pazi, razvija mentalitet koji ga uči da misli da ima pravo na sve. Ovaj način razmišljanja može dovesti do ignorisanja napora roditelja i stvaranja osećaja da su sve obaveze i radovi oko domaćinstva ispod njegovog nivoa. Ipak, za jednog momka nije bilo kasno da se opameti.
On je želeo da radi i prijavio se za razgovor za posao u velikoj kompaniji na važnoj poziciji. Prošao je prvi intervju, ali je od njega zatraženo da se sastane sa direktorom radi konačnog intervjua i dogovora oko posla. Direktor je pogledao njegov odličan rezime, a zatim ga je pitao:
- Da li ste primali školarinu za vreme školovanja?
Momak je kratko odgovorio "Ne".
Zatim su ga pitali da li mu je otac plaćao studiranje, a on je odgovorio da jeste.
Upitan gde mu radi otac, mladić je iskreno odgovorio da je kovač.
Direktor je zamolio momka da mu pokaže svoje ruke. Mladić je pokazao mekane i nežne ruke.
- Da li ste ikada pomagali svojim roditeljima u poslu? - pitao ga je direktor.
Mladić je rekao da nije.
- Nikad, moji roditelji su samo želeli da učim i čitam knjige. Osim toga, moj otac je mnogo bolji u svom poslu nego ja - istakao je.
Direktor je tada rekao:
- Imam jedan zahtev za vas: Kada odete kući danas, idite i operite ruke svog oca, a zatim ujutru ponovo dođite kod mene.
Mladić je imao osećaj da ima velike šanse da dobije posao, ali je bio zbunjen onim što je poslednje čuo. Kada se vratio kući, pitao je svog oca može li mu oprati ruke. Otac se osećao pomalo čudno, ali i srećno i pustio je svog sina da mu opere ruke.
Mladić je malo po malo prao očeve ruke. Bio je to prvi put da je primetio da su ruke njegovog oca naborane, pune ožiljaka i umazane crnom mašću koju je bilo teško sprati ispod noktiju. Neke modrice su bile toliko bolne da su njegove ruke zadrhtale kada bi ih dodirnuo. Bio je to prvi put da je mladić shvatio šta znači kada par ruku radi svakog dana da bi mogao da plati za njegovo školovanje. Modrice na rukama njegovog oca su bile cena za njegovo školovanje i njegovu budućnost.
YT/FINDSTOCKS: Royalty-Free Footage
Nakon što je oprao očeve ruke, mladić je u tišini počeo da čisti i sređuje očevu radionicu. Te noći, on i njegov otac su pričali do kasno. Narednog jutra, momak je ponovo posetio direktora.
Direktor je primetio suze u očima mladića kada ga je upitao:
- Šta ste uradili i naučili juče kada ste došli kući?
Momak je odgovorio:
- Oprao sam očeve ruke, a nakon toga sam mu očistio radionicu. Sada znam da bez pomoći roditelja ne bih postao ono što sam danas. Pomažući svom ocu, shvatio sam koliko je teško on radio zbog mene. Shvatio sam koliko je važno i vredno pomagati porodici.
Direktor je rekao:
- To je ono što tražim kod svojih radnika. Želim da zaposlim nekoga ko zna da ceni pomoć drugih i ko ne stavlja novac na prvo mesto. Primljeni ste.
Roditelji često zaboravljaju koliko je važno učiti decu vrednosti rada i odgovornosti. Umesto da im obezbede sve na dlanu, trebalo bi da ih podstiču da učestvuju u svakodnevnim kućnim poslovima. Na primer, ribanje poda ili farbanje zida može delovati kao obična aktivnost, ali zapravo nudi dragoceno iskustvo koje pomaže detetu da razume koliko truda je potrebno da bi se održavao dom. Učeći decu da preuzmu deo odgovornosti, roditelji pomažu u izgradnji karaktera i radne etike.
Komentari (0)